utorak, 18.08.2009.

Nevidljivi tragovi davno minule kiše
Kao u izgubljenom snu
Potraćeni što ih sjećanje briše
Lagano nestaju na dnu.

I dok vjetar šapuće note
Simfonije ostaju u zraku
A posljednje zrake sunca ih prate
Vječno zarobljene u mraku.

I sve što na kraju ostane
Izgubi se u tami.
I kada posljednji trenutak stane
Ostali smo sami.

utorak, 02.06.2009.

You could be happy and I won't know, But you weren't happy the day I watched you go...

Pola 1 je ujutro. Ništa novo za mene. Iako, ne pišem obično u ovo vrijeme post, ali svaka iznimka potvrđuje pravilo =)
Danas su opet imali neku emisiju o štetnosti mobitela i kako će u Francuskoj zabraniti djeci unošenje mobitela u osnovne škole, te da će se dogovoriti s tim operaterima i ostalim da prodaju mobitele na kojima možeš samo slati i primati poruke kako ne bi zračili, ili koji rade samo na slušalice. Oni su naravno ogorčeni tom idejom.
Mislim, ne kužim. Opet pretjeruju. No ajde.

All around me are familiar faces
worn out places, worn out faces
Bright and early for the daily races
Going nowhere, going nowhere
Their tears are filling up their glasses
No expression, no expression
Hide my head I wanna drown my sorrow
No tomorrow, no tomorrow

Znate što meni nedostaje? Pisma.
Okey, priznajem, moj bi rukopis bilo teško dešifrirati (i lako prepoznati), ali danas nitko ne šalje pisma. Ma općenito nikakve poruke. Ne dobivam niti mailove. Niti pm-ove. Niti sms-ove. Niš.
A meni je to baš uvijek bilo zakon. Ne mislim sad na msn i to. Već na pisma, mailove, slično. Gdje razmišliš prije nego odgovoriš. I to.
Pisma pogotovo. Način na koji ta osoba piše određena slova. Veličina. Razne osobine. Strpljivost ili nestrpljivost. Nesigurnost u sebe. Umišljenost. I sve se to vidi točno u pismima.
Smiješno je možda to što sva pisma koja sam ikada dobila čuvam u jednoj kutijici, onda neke poruke na papirićima od ljudi (poput recimo pod nastavom) koje još uvijek ponekad znam naći negdje u nekom kutu ormara, i onda pročitam i sjetim se puno toga. Ponekad čak i mirisa i glasa, i škrabanja po papiru, i dosadnog glasa u pozadini kojeg svi ignoriramo, i sve to...
Recimo, u četvrtom razredu kad smo bili na ekskurziji, bili su tamo i jedan razred iz Laslova. I onda sam se upoznala s jednom curom, razmijenile adrese, i razmijenila svaka po kojih... Pa 5-6 pisama sigurno. Slale bi si neka pitanja, odgovarale na njih i onda postavljale nova, i tako ispočetka. Kasnije si slale nešto što bi crtale, neke naljepnice, neke priče iz Ok-a, viceve i slično. Mislim da sam ja na zadnje zaboravila odgovoriti, i jednostavno se to prekinulo... Danas je imam na msnu, imam je na facebooku, i nikad ne pričamo ili nešto. Jednostavno je danas za mene praktički stranac, a znam kako nam je onda to dječje dopisivanje značilo, i činilo nas bliskima.
Onda, kakve sam gluposti znala raditi. Dječje zaljubljenosti. Danas mi je to tako smiješno. Nije čak niti bila zaljubljenost, a opet je bilo onako dječje i slatko.
Nedostaju mi neki dijelovi mene koji su se bespovratno izgubili. Ona nevinost. Onaj optimističan pogled na svijet. Ona dječja ljubav, kad sam mogla voljeti sve i svašta.
I onda nas ljudi, oni stariji ili iskusniji, uvjere da život nije bajka kao što smo mi to mislili, i da je užasan, i da je loš, i da ćemo kad tad biti jako povrijeđeni. I onda im isprva ne vjerujemo, ali kasnije promijenimo mišljenje. Izgubimo vjeru u bolje sutra. Više ne vjerujemo u anđele. Samo zlo, zlo, zlo.

And I find it kind of funny
I find it kind of sad
The dreams in which I'm dying
Are the best I've ever had
I find it hard to tell you
I find it hard to take
When people run in circles
It's a very very, mad world, mad world

Prije, dok sam bila manja, kad bih išla spavati i molila se Bogu, nekako je to bilo... ne znam. Vjerovala sam da me on čuje i da će me poslušati i da me voli i sve to. Zamolila bih ga da, kada jednog dana umrem, da nekome budem anđeo. Ili da i sad nekome budem anđeo. Iako to ne mogu biti. Samo sam željela biti dobra, slatka, nevina, dječja.
I dan danas se molim navečer prije spavanja, ali je sve to nekako... nabubano. Iste riječi koje govorim godinama, iste riječi koje sada imaju tako prazno značenje.
Nedostaje mi ono dijete koje se smijalo. Koje je plakalo i osjećalo bol samo zbog modrice na koljenu ili ogrebotina po rukama. Koje je željelo promijeniti svijet i tako slijepo vjerovalo da u ljudima ima ono dobro.
Vjerujem li danas u tako nešto? Ne znam više niti sama. Toliko su me puta razočarali, toliko puta sam odustala, toliko puta željela vratiti vrijeme.
Gdje su ta djeca koja smo bili?

Children waiting for the day they feel good
Happy Birthday, Happy Birthday
And I feel the way that every child should
Sit and listen, sit and listen
Went to school and I was very nervous
No one knew me, no one knew me
Hello teacher tell me what's my lesson
Look right through me, look right through me

I da. Pošaljite nekom koga niste dugo čuli pismo. Ili email. Ili poruku. Samo... Nešto. Da na trenutke osjetite one komadiće prošlosti. Oni su još uvijek tu.
I jednom ću otkriti onaj dio sebe koji mi nedostaje i kojeg sam izgubila. Znam da hoću.

Andrea

Gary Jules - Mad World (tnx Anna =) )

srijeda, 13.05.2009.

I just don't want to miss you tonight...

Kako je danas onaj famozni štrajk za koji smo znali još prošloga tjedna, i kako sam ja bila previše lijena da bih se prije natjerala da napišem nešto pametno osim trabunjanja kakvog inače izvodim, otvorila sam kao slučajno blog.hr, utipkala lozinku i evo me opet. I sad lupam gluposti kao i obično, ništa čudno, samo što sam odustala od onog ey na početku jer sam se zbog njega osjećala emocionalno nestabilnom.
Dosta s ovime.
Osjećam se blesavo. Pričam s dvije osobe na msn-u, pišem post i pjevušim Misunderstood od Bon Jovija koji mi svira na Windows Media Playeru, i onda iznenada shvatim što to pjevušim i naglo zašutim.

Should I? Could I?
Have said the wrong things right a thousand times
If I could just rewind, I see it in my mind
If I could turn back time, you'd still be mine
You cried, I died
I should have shut my mouth, things headed south
As the words slipped off my tongue, they sounded dumb
If this old heart could talk, it'd say you're the one
I'm wasting time when I think about it

Ne znam zašto i dalje pišem lyricse u postovima kad ih svejedno nitko ne čita. Radi svog osobnog zadovoljstva? Koliko god to zvučalo perverzno XD
Dobila sam pozivnicu za celibat. Kako sam se opalila smijati. Onda sam se sjetila da zapravo već i jesam u celibatu kojih 14 i pol godina. Ali onako, poprilično smiješno zvuči s obzirom da se približava ljeto.
Tako sam danas naišla na tekst o horoskopskim znakovima. Inače, ne vjerujem u ta sranja i nisam praznovjerna, ali mi je zakon čitati te gluposti i smijati se. Pogotovo zato jer mene totalno pogriješe.

Vaga
Vage jednostavno žive za ljubav – i za stil! Ovaj manekenski znak zodijaka često je u središtu pažnje, ni ne znajući koliko obožavatelja/obožavateljica ima oko sebe. Često će Vage, premda u vezi, ako ne osjećaju 'ono nešto', i dalje tražiti 'onu pravu' ili 'onoga pravoga', pridajući ljubavi metafizička svojstva. Vole biti 'duša veze', ali i tražiti dio svog identiteta u partneru, makar to značilo preuzimanje tuđih interesa, navika ili čak životnog stila u širem smislu. Vagama je potreban partner koji će shvaćati njihov perfekcionizam u ljubavi i uzvraćati jednakom dozom romantičnosti.

Ako krenemo komentirati svaku rečenicu zasebno (čitaj, ne znam o čemu da pišem), ispadne to ovako:

Vage jednostavno žive za ljubav – i za stil!
Prvo sam stala, pročitala ponovno, i nasmijala se. Za stil definitivno ne živim. Ako bi pitali nekoga što ja obično nosim (makar sumnjam da bi se zanimali za moje modne gafove/promašaje za koje mi je I-don't-give-a-shit), obilježili bi me kao nekoga tko je neprestano u starkama, trapericama (standardnim ili onim skroz crnim), i gornjim dijelom trenirke ili nekoj glupoj majici. O, i raščupane frizure kao da sam se neprestano vrtjela cijele noći i da se nisam uopće počešljala. Bez obzira što se počešljam, i dalje mi je kosa ono -.-'
Za ljubav? Nemam nikoga.
Ovaj manekenski znak zodijaka često je u središtu pažnje, ni ne znajući koliko obožavatelja/obožavateljica ima oko sebe.
Manekenski znak - koga ti zafrkavaš? Prije će Michael Jackson biti proglašen za najseksi muškarca na svijetu nego će od mene manekenku (s obzirom da on više liči na ženu, šanse su male). U središtu pažnje? Hello? Za obožavatelje se ne usuđujem niti pomisliti. Ljudi mene tobože obožavaju samo kad pišemo testove XD
Često će Vage, premda u vezi, ako ne osjećaju 'ono nešto', i dalje tražiti 'onu pravu' ili 'onoga pravoga', pridajući ljubavi metafizička svojstva.
Ne bih li za to prvo trebala biti u bilokakvoj normalnoj vezi da bih ovo znala komentirati? I kvragu, ili sam glupa ili što, ali ne kužim ova metafizička svojstva. Čim ima riječ fizika u sebi, odustajem od bilokakvog razumnog objašnjenja.
Edit: Nakon što mi je moj pametni frend objasnio što to znači (fkt., gdje samo naučiš sve te ultragalaktičke pojmove i definicije? XD), zaključak je mene pokreće neko sranje, ali prije bih to pridodala ludosti i nevjerojatnoj "kreativnosti" koje smislim kako bih si prikratila dan. God, gdje su nestale dobre stare gumice? (ovo nema veze s ovim iznad, samo glasno tipkam).
Vole biti 'duša veze', ali i tražiti dio svog identiteta u partneru, makar to značilo preuzimanje tuđih interesa, navika ili čak životnog stila u širem smislu.
Hmmm... Navike definitivno znam pokupiti XD A i mene zanima puno stvari.
Vagama je potreban partner koji će shvaćati njihov perfekcionizam u ljubavi i uzvraćati jednakom dozom romantičnosti.
Kao prvo. Ovo partner zvuči blesavo. Isuse, nismo pingvini.
Kao drugo, nisam perfekcionistica. Soba mi je užasna, glava mi je u neredu, lijena sam i nikad se ne trudim dovoljno iako bih mogla postići nešto više.
Kao treće, po milijunti put i u inat svima koji mi tvrde drugačije i tvrde da me poznaju, nisam romantična. To je sranje.

You cried, I tried
To stretch the truth, but didn't lie
It's not so bad when you think about it

I should have drove all night, I would have run all the lights
I was misunderstood
I stumbled like my words, did the best I could
Damn, misunderstood...

I koji je zaključak? Ispričavam se na svim ovim glupostima koje sam napisala gore. Nos me je pekao. A i utjecaj štrajka definitivno.
I sve vi vage, nemojte iznevjeriti vaginski rod kao ja. Makar vaginski iz nekog razloga zvuči čudno, da, znam XD
Ostajte mi zdravi i nemojte upasti u wc školjku. Meni bi se to takvoj glupači još i moglo dogoditi.
Andrea.

subota, 18.04.2009.

Please don't say my name, give this heart a break, I don't wanna make the same mistake, but it's too late...

Ey.
Bila sam 5 dana u Malinskoj, i od toga dva dana u Rijeci kod Valentine. Pošto mi je zaprijetila da će me ubiti ako ne opišem što smo sve radile, bacam se na posao. - sam ja, " ona i *... pa shvatiti će te XD

*Deranje i pjevanje iz sveg glasa po ulicama*

*Pjevanje *Old Mcdonalld had a farm, Ija Ija O"*

*"Kako si mala, bwhahahaha."
-Nije fer. 164 cm je sasvim prosječna visina. Hoću biti višlja.
"Buuuuu, mala si!"*

*Imenovanje dijelova tijela ljudskim imenima. Andrea Valentinina kosa, Marko poderani džep od traperica, Luka njezino grlo, Petar njezin nos, Tomislav šalica koju sam joj darovala, Toni pokojna biljka, Lady Jane izgubljena grančica, Antonio Valentinino rame, i naravno Matija, pizza koja je završila u želudcima... Uglavnom, ovakvo nešto.
-Valentina, prepolovile smo Matiju na pola, koji ćeš dio?
"Ja sam gornji, ti si donji! Dobivaš one masline" *smijeh*
-A daaaaj, nitko od nas nije pojeo te masline! Bile su male!
"Da, sad se Hajdi ne može igrati lopticama jer su premale."
-Čekaj. Zašt sam ja dobila ono međunožje?????*

*-Znaš što sam odlučila?
"Što?"
-Ne treba mi Amyna kosa. Mogu i tvoju ukrast.
"Samo se usudi."
-Neću, bojim te se.*

*"Ovo su Andreine sexy pokretne stepenice."
-Šta nisu, vid kak se lijepo kreću!
"I to dolje."
-A ima i ovih koji idu gore.
"Al više mi se sviđaju ove koje idu dolje."
-Pa normalno.*

*Uđemo u dm.
"Ajmo kupiti kondom!"
-Ma daj Valentina, s kim bi ga iskoristila?
"Pa bacila bih ga. Staviti ću ga na prst i tako ću hodati po toweru."
-I bacila bi 18 kn?
"Pa uzet ću ovaj od jagode, on je 5. Ti plaćaš, ja ga stavljam na kasu."
-Jesi normalna, vidi koliki je red na blagajni. Ja to neću plaćati.
"Ne bi nam ni dali da ga kupimo" smije se.*

*"Andrea, zašto stalno snimaš ljudima dupe??????????"
-Omg, nisam skužila.*

*Neki plavokosi tip sa sunčanim naočalama i crvenoj majici prođe pokraj nas.
-Ovaj ima dobro dupe. Idemo ga slijediti.
"Ajde."
*nakon 10-15 minuta*
"Znaš, nekak me podsjeća na..."
-Šuti.*

*"Okey, Andrea, priznajem ti, tvrdoglavija si od mene."*-ovo sam morala staviti.

*Otimanje za moj mobitel dok mi je čitala poruke*
*Zvoni mobitel.
-Ha?
"Ha? Zašto bi te on zvao?"
-Nemam pojma. Halo?
*nakon nekoliko trenutaka.*
-To neko dijete zvalo čini se. Bravo kozo, kako si ga za ime svijeta uspjela nazvati?
*smije se*
-Nemam pojma.*

*Ulazim u autobus i vadim kartu.
"Daj da vidim!" i podere ju.*


Hm, a bilo je dosta toga XD Idem izvesti 9 činjenica ovogodišnjih Uskrsnih praznika.
*Luda sam.*
*Da živim u Rijeci, svi bi ljudi znali za Valentinu i mene.*
*Valentina čak ponekad zna i šutjeti.*
*Oblaci su zanimljiv način spriječavanja nepoželjnih misli.*
*Katkada čak ni oblaci ne mogu spriječiti kovitlanje toga u mojoj glavi.*
*Željela bih da imam pravo na barem tri želje jer nikada ne dobijem ono što stvarno želim.*
*Volim svoga psa i ne bih ga dala nikome jer me voli takvu kakva jesam koliko god sam ga stvarno znala zanemarivati i užasno mi je žao zbog toga. A on je znao biti tu za mene kada baš nitko nije bio.*
*Na površini sam užasno hiperaktivna, a iznutra lagano odumirem poput ostarjelog sata svakom minutom, koliko god se očajnički držala površine.*
*Stvarno živcira kada ti ljudi neprestano govore da moraš zaboraviti i krenuti dalje, a ti se istodobno pokušavaš sjetiti kako disati.*

Hm, uglavnom, ne da mi se više pisati.
I da, Lakoprsti iz Inkheart je Valentinin.
Uživajte mi u nedjelji.

Andrea.

ponedjeljak, 06.04.2009.

The city air chokes me today, more than it ever had before...

Ey.
Ponedjeljak je. Osoba koja mrzi ponedjeljke piše post ponedjeljkom jer joj je dosadno. Možda zato što imam dojam da sam kao Garfield ponekad. A i obožavam tog mačka. Baš mi je cool.
Danas sam u školi bila samo prva dva sata, i to na likovnom, i dobila peticu. Zanimljiva mi je ta ženska. Kada se trudim kao luda i drugi mi kažu da je za peticu, ona dođe, nije baš zadovoljna i da mi tri do četiri ili četvorku. I jeeej, ja bih trebala biti sretna? A kada mi se uopće ne da nešto raditi i samo apstraktno nešto (bezveze) napravim, dobijem 5. I onda se neki bune. Mislim, jesam li ja kriva što sam dobila tu i tu ocjenu? Jer mogu se kladiti da joj nisam miljenica. Mislim da nakon 4 godine nema pojma kako se zovem.
Bit je u tome da sve bude zeleno, shvaćate li to? I ženska sretna. Kak je ono došla? "Ovo mi se sviđa. Pet." I mi sretni. Lijepo nova petica (koju ja želim već mjesecima iz likovnog) popunila ono prazno mjesto u onom imeniku.

Before the sun is down today
I have a feeling of the
words that he'll say
putting all my feelings to a close
my friends already know
just let me keep my dignity
just say it to my face
or understand
what it's like to give a second chance
we'll see


Volim neke ljude u svom životu.
Ali stvarno volim. I onda kada te netko iznenadi nečim, kada ti odjednom kaže nešto lijepo, a da nikada nisi mislio da će te ta osoba razvedriti.
Ja ne znam kako sam. Nije da mi se nije prije događalo u životu da ne znam odgovoriti na to pitanje.
Samo je ovo čudno. Ne znam ništa. Općenito ništa.
Sve je maglovito.
Uopće ne plačem. Niti jednom. Samo sam čudno. Nisam dobro, nisam loše. Smijem se kao budala, onda sam šutljiva. Kada sam sama očajnički mi treba društvo, kada pričam s nekim na bilo koji način, dobijem poriv da pobjegnem. Potpuno... Čudno. Samo želim da ovo prestane. Dosta mi je pretvaranja da mi nije stalo. Da mi je sasvim svejedno. Da sam super bla bla bla. Kvragu, nisam. Zašto se i dalje onda pretvaram?

tonight
I'll stand
In the light
So you can count how many tears fall from my eyes
this time I'll be alright
my heart can't get any worse

Imam dojam da sam samu sebe uvjerila da sam dobro. Zbog drugih. Jer je drugima kojima je stalo do mene loše jer mi ne mogu pomoći. I onda se pravim da sam super zbog njih.
Tako bih htjela... Cijeli život skrivam glupe osjećaje. Tako bih htjela jednom pobjeći negdje, vrištati i plakati koliko želim i da me nitko ne čuje. Onako, jednom. Da sve, sve što se nakupilo u meni ovih godina izbacim iz sebe.
Uvijek sam skrivala i bježala od osjećaja. Gurala ih pod tepih.
Željela sam biti jaka.
Željela sam održati sva ona obećanja koliko god meni bilo loše.
Obećala sam da ću biti dobro. Da neću nikoga daviti svojim lošim raspoloženjima ili stanjem. Da se neću derati na druge. Da neću dopuštati da me izbace iz takta. Da nisu oni krivi. Da sam si sama kriva.
I ne ljutim se na nikoga, čak ni kada su oni i bili krivi.
Ljuta sam na samu sebe. Užasno sam ljuta na sebe.
Zašto tako uporno i dalje naivno vjerujem u tome da u ljudima postoji ono dobro kad su me milijun puta razočarali, povrijedili, iskoristili i ostavili?
Zašto?
Navikla sam da odlaze. Ništa novo. Ja sam samo jedna osoba od skoro 7 milijardi ljudi na ovoj Zemlji. Ni u čemu nisam posebna. Zašto bi ostali?
"Mogu mi slomiti sve, ali srce neću dati."
Vlastite riječi koje sam rekla sto puta i održala. Nisam dala srce. Nije mi slomljeno.
Ali imam dojam da je skroz izgaženo od toliko puno njih. Povrijeđeno. A i dalje nastavlja kucati.
Sve dok jednom ne prestane.

Today is just another break up day
It's my least favorite holiday
I think this time I'll stand up for myself
While you sit down
What's gonna happen anyway
I guess it's best you gave up right away
We can't be friends
Moving so fast headed for the end
we're done

Imam dojam da nekim osobama nikada neću priznati koliko su me znale povrijediti. I dalje ću lagati. A zašto? Da bi drugima bilo bolje.
Postala sam jako dobra glumica.
A samo bih htjela biti iskrena.
Ne, samo bih htjela jednom u životu nekome biti sunce. Jer u mom životu su ostale samo zvijezde.
Svoje sunce sam izgubila.
I hvala tim zvijezdama.

Andrea

tonight
I'll stand
In the light
So you can count how many tears fall from my eyes
this time I'll be alright
my heart can't get any worse

The Starting Line - Break Up Day

četvrtak, 02.04.2009.

If all we've got is us then lifes worth living...

Nisam dugo pisala post i sjetila sam se da bih i mogla napisati novi XD
Zapravo iskreno ne znam o čemu pisati.
Hm. Nagodinu ću, pošto se otvara jezična gimnazija u ovoj (ne mogu vjerovati još uvijek, skoro sam vrištati počela), vjerojatno u nju ići. Ili u opću... Ali htjela bih u jezičnu.
Sljedeća tri dana ću biti iznimno lako zapaljiva i živčana, stoga preporučam da se držite na pristojnoj daljini, hvala.
Preživjet ću. Uvijek preživim XD
Iako, to je zanimljivo. Koliko puta me je skoro zgazilo nešto... Poput autobusa i auta (i trogodišnje djece na triciklima). Čovjek bi pomislio da sam već odavno trebala biti tri metra pod zemljom.
Očito imam sreće. Ili imam svog anđela tamo gore.
Nekoliko puta su me ljudi znali pitati zašto vjerujem u sve to. U Boga, u Raj i Pakao, u Anđele. Zašto sve to pišem velikim slovom. Zašto onda nemam ono što godinama želim ili nešto takvo ako sam se svake noći molila za to. Zašto odabirem živjeti onako kako živim, zašto ne psujem sve po spisku, zašto godinama i dalje uporno idem na svaku nedjeljnu i svaku važnu misu, zašto od 6. godine ne jedem meso petkom...
Puno je razloga tome.
Prvi razlog su moji roditelji. Jer su me naučili tome. Jer su više od 15 godina zajedno a da ih nikad u životu nisam čula da se svađaju. Jer ih to čini sretnima i ispunjenima. Jer sam tako odrasla. Jer imam uzor u obitelji u tome i ne bih htjela biti crna ovca niti ih razočarati. Previše sam razočarala ljude i oni mene u drugim stvarima.
Zatim, ja sama.
Jer sam to ja. Jer volim vjerovati u to. Do sad bih se vjerojatno već ubila da moji i ja ne vjerujemo. Moji bi bili potpuno drugačije osobe, a ja... Ne bih imala u što vjerovati. A to bi me ubilo do sad, da.
Jer život ne bi imao smisla ako nema života poslije smrti. Smrt je samo prelazak. Pješački prijelaz.
Jer mi je potrebno to u ovome svijetu. Vjera da jednom neću morati biti sama i plakati u kutu dok me nitko ne vidi, dok su drugi u drugoj sobi i smiju se.
Jer vjerujem u čuda, a ona se ne događaju sama od sebe.
Jer želim vjerovati u to da me netko čuva i da zapravo nisam nikada sama. To mi je potrebno.
Jer je to moj put koji sam sama izabrala i koji ne želim mjenjati. I sama znam da neću. Ni zbog čega. Ni zbog koga.
I makar iskreno nikad ne bih mogla biti časna niti ništa takvo (bez brige XD), i možda jednog dana ne budem bila toliko predana tome jer svi mi imamo krize, cijeli život ću vjerovati da postoje. Da su tamo gore. Da se smiju kad se zabijem u stup.
I da ću, ako budem uporna i tvrdoglava, da ću jednom uspjeti.
Jednog dana.

When you wanna give up
and your heart's about to break
Remember that you're perfect;
God makes no mistakes

Bon Jovi - Welcome to wherever you are

Kratak je post, ali nemam baš inspiracije, tako da... Čujemo se =)

Andrea

četvrtak, 26.02.2009.

You don't understand, I can only be one person and it's me...

Ey.
Napominjem da ovaj post pišem iz dubine sebe.

Wont you please pray for the ones like me....

Znate li kako je to osjećati se osamljeno, makar znaš da imaš osobe na koje se možeš osloniti u bilo kojem trenutku i koje te trpe onakvu kakva jesi? Da, užasno sam zahvalna tim osobama i definitivno ne bih željela biti na njihovim mjestima sa mnom ovakvom, ali oni ne mogu spriječiti ono što se meni muti u glavi. Makar bih i sama ponekad željela da ne mislim to.
Ja sam komplicirana osoba. Upozoravala sam to sve ljude cijeli svoj život. Neki su ipak ostali. Upravo kad ih tjeram, kad želim da me ostave na miru i kažem im sve ono što zapravo i ne mislim samo kako bih ih natjerala da odu, zapravo želim da ostanu jer ne mogu bez njih. I redovito ih iskušavam, prečesto, a neki ljudi i dalje tvrdoglavo inzistiraju da ostanu u mom životu. Samo im želim reći da me takve stvari toliko dirnu da naprosto ne mogu vjerovati da imam takve ljude uz sebe. I onda bih ih tako htjela zagrliti, a ne mogu. Predaleko su.
Nemam nijednu... blisku osobu u Požegi. Ne bih rekla da imam prijatelje ovdje. Ne one stvarne.
Možda sam sama tome kriva. Ne mogu se otvoriti osobama koje me osuđuju zbog površnih stvari. Nisam popularna, niti ću to vjerojatno ikada biti. Nikada neću biti anoreksična površna osoba koja pije litre alkohola po jednoj noći i žvali se s nekim kome ne zna niti ime. I teško mi je općenito nekome otvoriti sebe; nisam godinama, i onda sam tek počela lagano prije godinu-dvije.

Just to breathe reminds me of what used to be
The smoke's the ghost that keeps you close when I can't sleep
Don't ask the past to last; it's about to change
The memories don't answer when I call your name

No doći će i moje vrijeme jednom. Jednom više neću samo lutati praznim i pustim ulicama. Jednom se više neću osjećati osamljeno. Mislim da mi neke osobe puno pomažu u tome da ubrzam ovaj dugotrajni proces.
Želim se zahvaliti svim tim osobama. Doista. Onima koji su mi uljepšali dan, i koji ga još uvijek znaju uljepšati. Anna (sis, jednom riječju =P), Aicha (kumče mojem djetetu), Ivy (s kojom pišem blesave pjesmice XD), Ozana (kada bude na msnu, za nju sam rekla da ću je posvojiti), i svi oni koji me katkada iznenade nekom svojom gestom.
Ali trenutno sam najviše zahvalna svojoj Twin, s velikim T (znaš razlog, makar ja mrzim slovo T =P), osobi koja me je naučila što to znači riječ prijateljstvo, osobi koja me je naučila još mnogo drugih stvari, osobi koja je dokazala da čak i ako se obje promjenimo da ćemo još uvijek biti bliske, koliko god puta se posvađale, osoba koja mi govori da nisam uopće dovoljno pervezna ali da se bitno popravljam u zadnje vrijeme, i osobi koja bi mogla satima brbljati o svojim idiotarijama koje me zabavljaju i koje me tako katkad oslobode svih onih mučnih stvari što mi se znaju gomilati da sam joj beskrajno zahvalna. Osoba bez koje ne bih bila ista danas, i zapravo osoba bez koje uopće ne bih vjerojatno niti poznavala sve ove gore navedene ljude.
Hvala ti što si bila tu u trenutcima kad sam mislila da ću umrijeti i da ne mogu više nastaviti život, i kad si me izvukla iz tih misli.
Jednostavno ti... hvala.

How you spend your minutes are what matters
All tomorrows come from yesterday's
When you're feeling broke and bruised and sometimes shattered
Blew out the candles on the cake like everything's a big mistake
It seems you always wait for life to happen
And your last buck can't buy a lucky break
If all we've got is us then lifes worth living
And if you're in, you know I'm in
I'm ready and I'm willing

Tu je i jedna osoba koju sam jednom davila do 6 ujutro na msnu makar sam se dizala u osam, a kojoj neću navesti ime iz osobnih razloga, i koja sama zna koliko mi mnogo znači. Znaš da te volim. Hvala i tebi.

We're just who we are, there's no pretending
It takes a while to learn to live in your own skin
Say a prayer that we might find our happy ending
And if you're in, you know I'm in
I'm ready and I'm willing

I svršila bih (Valentina XD) ovaj post. Do sljedećeg davljenja *hug*

Andrea.

petak, 06.02.2009.

I could feel it in my heartbeat, I could feel it in my bones.

Ey.
Opet sam sretna ovih dana. Znam da nisam dugo pisala, ali jednostavno... Bila sam lijena =P
I pospana. Ovih dana spavam svega par sati. Najduže što sam bila budna je bilo 15 do 6 koliko se sjećam. I onda se budila oko pola 9 XD
I ovih dana volim Bon Jovija. Nisam ga dosta dugo baš slušala.

Yeah let the world keep spinning round 'n' round
This is where it all goes down, down, down
That's why I, love this town

Svi su zaljubljeni. Ipak dolazi proljeće. Tako da je to donekle sasvim normalno.
Mislim da se na meni skroz kuži. Stalno se cerim. I pišem poruke. I onda se cerim kad primim poruku. I pun mi je mobitel poruka. I skroz se crvenim kad netko nešto spomene. O da. Definitivno sam zaljubljena. I konačno je to obostrano.
Ali svejedno i dalje mrzim Valentinovo. Još više ove godine.

And tuesday just might go my way
It can't get worse than yesterday
Thursdays, fridays ain't been kind
But somehow I'll survive
Hey man I'm alive I'm takin each day and night at a time
Yeah I'm down, but I know I'll get by
Hey hey hey hey, man gotta live my life
Like I ain't got nothin but this roll of the dice
I'm feelin' like a monday, but someday I'll be saturday night

Valentina (Olovka) me izluđuje ovih dana s Patkom. Mrzi taj nadimak, pa ja tog njenog namjerno zovem tako =P I stavila si je kao zaštitni znak "Vej". Moj je klamarica, ako netko nije znao.
I onda se pravi nevinašce. A tu ljude ispituje koliko imaju centimetara. I ne mislim na visinu.

Now I can't say my name, and tell you where I am
I want to roll myself away, don't know if I can
I wish that I could be in some other time and place
With someone elses soul, someone elses face

Natjecanja su dobro prošla, valjda. Idem iz engleskog dalje. Iz matematike valjda, s obzirom da moram raditi one zadatke. A iz biologije još ne znam.
Nisam baš sposobna za pisanje posta. Javim vam se uskoro.
Grlim vas sve.

Andrea

srijeda, 21.01.2009.

Smile to the world, it's gonna regret.

Wishing on a shooting star
But dreams alone won't get you far
Can’t deny your feelings anymore
The world is waiting right outside your door
What are you waiting for?

Come on, here’s your chance
Don’t let it slip right through your hands
Are you ready for the ride of your life?
Your dreams are riding on the wind
Just reach out and pull them in and
Get ready for the ride of your life

Znate li kako je to kada ste depresivni, makar možda i ne imali posebnoga razloga? Danas mi je dokazano da je i sreća katkada zapravo takva.
Ali zapravo, zašto i ne bih bila sretna?
Natovarila sam si 4 natjecanja za vrat, okey. Matematika, biologija, engleski, sada i LiDraNo. Na dodatnu iz matematike idem pola svoga života i 5. godinu za redom, tako da tu već par godina ne postoji pitanje "Hoćeš li ići?", što katkada nervira. Ali ne smeta mi to više toliko. Biologiju sam išla lane, i idem i ove godine. Možd mi se posreći koji bod. Na engleski idem već godinama, i odlučila sam i to (zapravo, mislim da me se i tu uvuklo nekako brzo). Lidrano mi je danas došla, istipkala moju zadaćnicu ovog mi to u ruke i da čitam danas navečer u 6 prpolugodišta, i tutnula ed nekim nastavnicima i učenicima. I onda su mi se tek sjetili reći da je to bilo školsko natjecanje. I sad me prije pola sata nazvala i rekla da idem na županijsko i da su oduševljeni. Mama mi je rekla da bih ja te bodove mogla prodavati koliko ću ih imati vjerojatno.
I sreća je nekako prirodno došla. No ne tek sada. Cijeli dan me prati. Makar sam se zabila u staklenu vitrinu u hodniku u školi pred nastavnikom iz tehničkog i drugim ljudima, ali to je moja prirodna šlempavost.
Mislim da je to zarazno. Sutra ću vjerojatno biti toliko cvrkutava da će to prijeći i na druge. Makar sam dobila komentar da sam luda. Ali nema veze. To sam ja. Nitko drugi.

I'm awake in the afternoon
I fell asleep in the living room
and it's one of those moments
when everything is so clear
before the truth goes back into hiding
I want to decide 'cause it's worth deciding
to work on finding something more than this fear
It takes so much out of me to pretend
tell me now, tell me how to make amends


Zaključila sam da volim usrećivati ljude. Makar katkada i lagala samo da bi oni bili sretni. Što u posljednje vrijeme nekako često radim. Skrivam svoje prave osjećaje i pokušavam njih usrećiti, makar ja patila zbog toga. Što mi baš i nije pametno, ali što da drugo radim? Priznam i povrijedim ih? Ne bi išlo.
Također znam neke stvari koje mi ljudi nikad ne bi priznali, ali znam ih. Makar se pravim glupa. Ne želim ih tjerati da to kažu naglas. Nije potrebno.
I prošla me je moja glupa zatelebanost. Nadam se. Sada mu mogu baciti veš-mašinu u glavu bez ustručavanja.
I sretna sam. Sreća je u malim stvarima. Samo ih treba pravilno posložiti.
I danas je dan besplatnih zagrljaja.
Grlim vas sve.
*hug*

And if I lived a thousand years
You know I never could explain
The way I lost my heart to you that day
But if destiny decided I should look the other way
Then the world would never know
The greatest story ever told
And did I tell you that I love you tonight...


Andrea

utorak, 30.12.2008.

Year 2008.

Ey.
Da, godina je pri izmaku snaga i uskoro će nastupiti 2009.
Ova godina će biti prekretnica u mojemu životu. Ove godine ću se ukrcati na vlak.
Nije baš da sam nešto dubokoumno raspoložena, pa ću samo nabrojati ljude koji su mi puno značili u ovoj godini. Ciljevi za sljedeću ću u next postu napisati.
Mislim da ću krenuti od ljudi koje sam upoznala preko interneta.
Anni P. ostavljam kuću na Hvaru (kad bih je imala), Slje...
Ček, nešto sam krivo počela. Dosta zafrkancije.
Ispočetka.
Anna P. (SiS, Hrabri Mali Toster, Buba Švaba itd.) Hvala ti. Još čuvam brdo tvojih poruka, u svakom slučaju. Ona o vilenjacima ("De Anna ovi bi te uzeli u taj film kad bi skužili koliku kosu imaš" XD), ona o 2 kn u labelu (LoL), ona o kinezima (*a kad skužimo natpis "made in China", mislim da se svi skupa vratimo na zemlju i odemo s njom*), *Koktel party omg, samo piće ili hrana? Ja se s strujom ne znam petljati, ne znam je spojiti! Da, dosadile su vam žene i tražite nešto drugo...* (Betty XD), tvoja briga za ukućane (*idem nekim ljudima danas, u rodu smo, navodno*) i njena za tebe (a ovo neću citirati, znaš ono, lezi i šuti XD) i brdo toga kada si me uspjela nasmijati čak i kada sam bila skroz... down. Uglavnom, tnx SiS =) Hrabri mali tosteru XD
Valentina (Lydia, Noah, Violet, Olovka, i tako dalje i tako dalje) Osoba koju trenutno želim prebiti. Tj., ne doslovno, već preko neta. Malo zveknuti po glavi. Politi vodom dok spava i izrezati joj sve postere u sobi. Osoba koju poznajem najbolje, i koja najbolje poznaje mene. Osoba koja me najviše može naživcirati. Osoba koja me je izvukla iz vode kada sam se utapala. I koja me nasmijava svojim komentarima o Pattisonu (da, znam da se zove Pattinson, al namjerno izostavljam n, jer ispadne "Pati son (of the bitch)") i perveznim mislima koje izvlači iz svakog mojeg posta čak i kad je riječ o najobičnijim rečenicama. I tebi hvala.
Jana Makar nismo nešto jako bliske, ali opet mi je zakon kad se dereš na mene. Makar nije da nešto pomaže. Al spustiš me na zemlju =P
Ozana Koja mi ima zakon postove (ozbiljne i dubokoumne, a opet me uspije nasmijati "dekolte kojeg bi se i Pamela Anderson posramila" XD) i koja mi je zakon i ovako. Posvojim te ;+)
Ljudi s foruma: Ivy (kojoj čuvam mog brata XD), Rebecca (s kojom kujem zavjere =P), Valentina (koja mi redovito komentira blog i zna me oraspoložiti svojim komentarima), Saphira iliti Marinela(iako nije više na forumu, ali tamo sam je upoznala) i svi ostali koje trenutno ne mogu nabrajati jer se žurim (kao i obično XD).
I moram nabrojati i ove ljude koje poznajem ovako, naravno.
Pozdravljam Anu M. (koja me davi svaki petak prije engleskog =P), Anu B. (koja obožava sve lude frizure), Barbaru (koja se pravi nevinašce doma a ovako bi sve silovala), Romićku (koja više ne želi sa mnom u Dm), Doris (kojoj se ne da otići do knjižnice i voli poklanjati medeke za rođendan), Mirnu (koja se svađa s Pavlovićem - na zakon način XD), Dinku i Melani (prezakon su kad počnu zajedno lupati gluposti) sve ostale iz razreda kojima je imalo stalo do mene, moje roditelje i rodbinu(makar ovo neće pročitati, naravno) i sve u studiju i režiji.
Volim vas i hvala svima koji su mi učinili ovu godinu ljepšom.

Andrea

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.